farmakoterapija (farmako- + terapija), primjena lijekova radi liječenja bolesti. Lijekove su nekad priređivali sami liječnici, pretežito od biljnog i životinjskog, rjeđe mineralnog materijala, a primjenjivali su ih na osnovi opažanja i stečenog iskustva. Tek u XIII. st. odvojila se farmacija od medicine, pa su lijekove izrađivali ljekarnici u ljekarnama. Pod utjecajem Paracelsusa i ijatrokemičara u terapiju su se sve više uvodili kemijski spojevi, a s daljnjim razvojem znanosti, napose biokemije, i tehnike, napokon je nastala farmaceutska industrija. Velik broj raspoloživih lijekova donio je sa sobom opasnost od njihova pretjerana primjenjivanja (polipragmazija). Zato današnja medicina poštuje načelo racionalne farmakoterapije: primijeniti pravi lijek u pravo doba i dovoljno dugo, u odgovarajućoj dozi.
